Smart City u komšiluku

U Dubrovniku je počeo Smart City projekat u koji će biti uloženo oko 200.000€. Projekat je počeo izgradnjom senzora za parking, zahvaljujući kojima će vozači u realnom vremenu znati stanja zauzeća parkinga. Korisnici koji imaju smartphone moći će koristiti aplikaciju koja će dostavljati informacije o realnom stanju zauzeća svih gradskih parkinga.

Dubrovnik old port

Sigurnost grada biće povećana zahvaljujući multisenzorskom videonadzoru, zahvaljujući kojem će se bilježiti saobraćajni prekršaji, prekoračenje brzine i nepropisno parkiranje.

Građanima i brojnim turistima biće značajno olakšano snalaženje, a unaprijediće se saobraćajna sigurnost i štednja eletrične energije. Ovaj projekat uključuje i sistem daljinskog upravljanja javnom rasvjetom i podešavanje intenziteta osvjetljenja i potrošnje javne rasvjete zavisno o kretanju ljudi i prometa pored rasvjete. U vremenu kada nema pokreta u blizini, javna rasvjeta će da svijetli smanjenim intenzitetom, a u slučaju evidencije pokreta rasvjeta će se pojačavati.

Projekat Smart City obuhvata i besplatan gradski Wi-Fi velike brzine i protoka (50 Mbit/s)

shutterstock_196087262-Converted

Takođe, ugradiće se mnogobrojni senzori koji će pratiti kvalitet vazduha i druge parametre koji utiču na životnu sredinu. Informacije će u prvoj fazi biti dostupne akademskoj i istraživačkoj zajednici tj. institucijama za javno zdravstvo, a u drugoj fazi planirano je da određene informacije budu objavljene u javnosti.

Da li mašine povećavaju nezaposlenost?

Jedna od najvećih ekonomskih iluzija jeste vjerovanje da mašine stvaraju nezaposlenost. Kada pitate običnog čovjeka, to zaista izgleda tako. Prilikom proizvodnje jednog automobila, nekada je radilo više desetina hiljada zaposlenih. Danas se taj broj sve više smanjuje.  Dovoljno je reći da se neki modeli Toyote sklapaju za nekoliko minuta.

Chrysler-robots-assembly-line

Zamislite kompaniju koja se bavi proizvodnjom odijela. Na početku proizvodnog procesa kompanija je imala ručnu izradu odijela, pa se proizvodnja odvijala sporo. Nakon toga kompanija je odlučila da kupi mašine, i na taj način je ubrzala proizvodnju odijela, povećala količinu i smanjila troškove.  Prvi efekat – nezaposlenost: pola radne snage je dobilo otkaze jer su njihova radna mjesta zamjenile mašine.

19LETTERS-articleLarge

Drugi efekat: morao je neko da učestvuje u proizvodnji tih mašina, a kasnije i u njihovom održavanju. U jednoj grani dolazi do nezaposlenosti, a u drugoj se stvaraju nova radna mjesta.

Sada dolazi do trećeg efekta gdje proizvođač odnosno vlasnik kompanije prodaje mnogo više odijela. Zbog uštede na troškovima i povećne proizvodnje, vlasnik dobija više profita nego ranije. Vlasnik mora da potroši svoj ekstraprofit na jedna od tri načina:

  • Uložiće u nove mašine i proizvodne pogone i na taj način povećati proizvodnju
  • Uložiće ekstraprofit u neku drugu granu
  • Potrošiće ektraprofit za lične potrebe

Drugim riječima, proizvođač zbog dvoje ekonomičnosti ima više profita nego ranije. Svaki euro koji je uštedio na otpuštanju radnika, on sada isplaćuje zaposlenima u proizvodnji mašina. Ili će potrošiti na zaradama zaposlenih u nekoj drugoj grani – možda kupi novi automobil, kuću, bundu kao poklon ženi…

Proces se još ne završava. Proizvođač kaputa dobija konkurenciju. Konkurencija nabavlja takođe mašine (nova radna mjesta za proizvođače mašina). Zbog veće konkurencije, svi su prinuđeni da smanje cijenu kaputa. Na taj način potrošač neće više plaćati kaput 100€, već će plaćati 50€. Potrošači će imati nov kaput, 50€ u džepu koje će potrošiti na nešto drugo, i tako obezbijediti zaposlenost u drugim granama.

 

man-vs-machine.jpg

Marko je ostao bez posla zato što je njegov poslodavac kupio novu mašinu. Ali kada pratite Marka, zaboravili ste na Andriju koji je napravio tu mašinu kao i Aca koji održava mašinu. Takođe, Miloš je kvalifikovan da radi na toj mašini, i dobio je posao. A Nemanja može da kupi kaput za upola manje novca, a ostatak će potrošiti u kafanu i na taj način učestvovati u zaradi konobara. Krug se nastavlja.

Izvor:Knjige Hanrija Hazlita

Nerviraju vas reklame koje iskaču na sajtovima – evo rješenja!

Skoro na svakom sajtu možete se susresti sa nekoliko reklama koji iritiraju. Nekada ih je nemoguće ukloniti. Sajtovi se finansiraju ponekad isključivo od reklama, i te raklame su dosadne u tolikoj mjeri da zažalite što ste posjetili neki sajt.

Ali, i za to postoji rješenje. Naime, postoji dodatak kojeg je lako instalirati, i njegova svrha je da blokira reklame na svakom sajtu koji posjetite.

Instalacija zavisi uglavnom do browser-a. Ja ću vam pokazati kako to da uradite na google chrome-u.

Ukucajte na Google – google trgovina

1

Zatim uđite na Google veb-prodavnicu.

Nakon toga kucajte u pretraži – adblock plus

2

Izaberite sledeću stavku – i kliknite dodaj u chrome

3

Dodatak će se automacki instalirati, i u gornjem desnom uglu bićete uvijek obaviješteni o blokiranim reklamama.

Koliko su zaista srećni stanovnici Crne Gore?

OSTALO.qxd

Statistika pokazuje da se Crna Gora može svrstati u zemlje sa visokom stopom suicida. Broj samoubistava je porastao za proteklih dvije decenije. Prošle godine je 157 osoba u Crnoj Gori sebi oduzelo život. Godinu ranije, prema dostupnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, zabilježeno je 128 samoubistava.

Koliko su zaista srećni stanovnici Crne Gore?

Da bi čovjek bio srećan potrebno je da ispuni neke od osnovnih životnih potreba. Najbolji primjer za to je Maslovljeva hijerarhija potreba. Ukoliko ste upisali fakultet, morali ste se susresti sa njom, barem na jednom predmetu.

Ibrahim Maslov je zaključio da se na sledeći nivo potreba može preći samo ukoliko je prethodni nivo zadovoljen. Što znači da ukoliko ne zadovoljite potrebe za hranom, vodom, seksom – ne možete preći na viši nivo potreba.

piramida

Istraživanja pokazuju da će sreća 50% zavisiti od genetike. Srećni ljudi imaju 50% vjerovatnoće da imaju srećnu djecu.

Novcem (ne)možete kupiti sreću?

Jedna od najvećih debata koja se vodi u ovom prije svega materijalnom društvu. Ako analizirate države, i uporedite nivo sreće sa bruto domaćim proizvodom (BDP) po glavi stanovnika, shvatićete da veliki prihodi uslovljavaju povećanje osjećaja sreće. Međutim, postoji jedna tačka do koje sreća raste paralelno sa ekonomskim rastom. Nakon te tačke materijalno bogastvo se uvećava, dok kriva sreće ostaje na istom nivu ili čak pada. Zašto se to dešava? Jedno od objašnjenja za ono što je danas poznato kao „Isterlinov paradoks“ je i to da povećanje finansijskih prihoda dovodi do rasta ambicija kod ljudi.

Sreća = uživanje

Takođe, tragamo za srećom kroz pretjerivanje u seksu, kroz uživanje u najskupljoj hrani, vožnji skupih automobila, kroz piće i pušenje i u ekstremnim slučajevima – kroz uzimanje narkotika koji mijenjaju svijest – kokain, heroin, marihuana.
Da li samo uživanje donosi sreću?
Ukoliko želite da posjetite nesrećne ljude, dovoljno je da posjetiti Holivud, gdje žive ljudi koji mogu sebi da priušte sva uživanja ovog svijeta. A mnogi od njih umiru od uzimanja prekomjerne doze narkotika.

Uticaj sredine na našu sreću

a) Siguran i lagan posao

75% mladih ljudi od 25 do 35 godina kaže da bi radije radilo za državu za 450€, nego u privatnoj kompaniji za 800€. Već sam pisao o tome u jednom od prethodnih tekstova – “dosada je razarač svega pozitivnog” Raširena je pretpostavka da upravo takav posao donosi sreću. Na takvom poslu imamo dosta slobodnog vremena. I tu pazninu uglavnom ispunjavamo razmišljanjem – razmišljamo o sebi. Prema istraživanjima, to je direktno povezano sa depresijom. Što više razmišljamo o sebi, to ćemo biti udaljeniji od ideala koji nazivamo srećom.

b) Biti sebičan, življeti samo “za sebe” – ne obraćaj pažnju na druge

Nauka kaže da su altruizam i pomaganje uporedivi po svom učinku sa terapijom antidepresiva. Čak su u nekim elementima bolji i efikasniji od terapije antidepresiva. Altruizam, odnosno pomaganje drugima je jedan od osnovnih, veoma važnih elemenata – da li ćemo biti srećni.

c) Sine, samo se ti oženi i imaj djecu i bećeš srećan

Istraživanja kažu da ljudi koji su u braku imaju veći indeks sreće od onih koji nisu u braku. Čak i od onih koji imaju stabilnu dužu vezu ali nisu vjenčani. Takođe, istraživanja pokazuju da ljudi koji imaju djecu imaju statistički niže parametre sreće od ljudi koji nemaju djecu. Djeca ne nedoprinose sreći, i ne samo to – smanjuju pokazatelje sreće. Ti pokazatelji sreće se povećavaju tek nakon 18 godina, kada dolazi do osamostaljivanja djece. (ili u Crnoj Gori – oko 44-45 godine)

Jedna od najboljih terapija – posvećenost?

Posvećenost znači biti fokusiran. Imati u životu nešto (posao, hobi, neko drugo interesovanje) da kada to radite zaboravljamo na sebe – zaboravljamo da protiče vrijeme, zaboravljamo na umor i veoma smo daleko od depresije.

excellence-is-a-mindset-not-a-goal

Samsung u inovativnoj krizi?

U 2014 godini kompanija Samsung je zabilježila pad profita. To je razultiralo širenjem njihove proizvodnje u mobilnoj industriji. Osim sopstvenih smart telefona, počeli su da proizvode memorijske čipove, procesore i ekrane za konkurenciju. To je prvi znak da Samsung ima problema sa prodajnim tržištem.

Na sajmu u Barseloni kompanija Samsung je predstavila dva nova modela smart telefona: Galaxy S6 i Galaxy S6 edge. Novitet kod modela Galaxy s6 edge je zakrivljen ekran, i dugovo očekivan materijal od koga su telefoni napravljeni. Običnu i jeftinu plastiku zamijenile su metalne ivice, pa sada telefon izgleda kvalitetnije.

galaxys6-1.0

Poznata je činjenica da Samsung pokušava da ostane lider na tržištu promjenom dizajna. Ukoliko uporedite specifikacije ranijih modela, to su uglavnom brojke koje se malo povećavaju. Možda razliku primjete ljudi u IT tehnologiji, ali prosječan korisnik definitivno to neće primijetiti.

U ovom trenutku “ispit polažu” dvije stvari – dizajn i popularnost brenda. Veoma je važno kako potrošači percipiraju brend. Samsung pokušava da stekne konkurentnu prednost dizajnom i još uvijek jakim brendom.

The-new-Samsung-Galaxy.-Bed-version

Dizajn predstavlja najvažniju karakteristiku po čemu se telefoni razlikuju. “Ljudi danas tehnologiju uzimaju zdravo za gotovo. Žele tople i prijateljske uređaje, nešto što će ih zavesti.” Dobar odnos perfomansi i cijene je bitan, ali ne i presudan. Prepoznatljiv dizajn je glavno oružje.

Samsung za sada uspijeva u tome. Ali konkurencija je sve veća. Sve je više mobilnih uređaja sa odličnim perfomansama, nižom cijenom, i prelijepim dizajnom. Postavlja se pitanje – da li će Samsung prepoznatljivim brendom i dizajnom privući kupce ili će se utopiti u more konkurentnih proizviđača smart telefona?

„Uči sine uči, da budeš direktor“ – zabluda javnog sektora

Prema ranijim istraživanjima čak 65% Crnogoraca radije bi da radi u javnom sektoru, u odnosu na privatni. Takvo mišljenje se ne mijenja, i dalje je prisutno kod studenata. Zašto je tako? Postoji mnogo razloga. U mom prvom blogu možete pronaći razloge zašto ne treba težiti ka tom cilju. Ukoliko vam je životni san da radite u javnom sektoru za 500€ do kraja karijere, vrijeđate i podcenjujete sebe.

Negativni faktori utiču na dva subjekta – radnik u javnom sektoru (kao pojedinac) i država. Tu su naravno i poreski obveznici, ali oni uvijek predstavljaju oštećenu stranu.

Završen fakultet donosi veliku dozu sreće. U prvih nekoliko godina već pomenuta sreća jača je od činjenice da tek tada nastaju ogromni problemi. Tada shvatate da papir koji izdaje „zgrada sa crvenim krovom“ može imati istu funkciju kao i „Paloma“ taolet papir. Samo, razlika je ogromna. „Palomu“ kupite odmah u prodavnici, za ovaj drugi papir se mučite najmanje 4 godine života.

Socijalizam na ovim prostorima je ostavio veliki trag. Po toj ideologiji država rešava sve naše probleme. Taj uticaj se i dalje širi, i to na generacije koje dolaze.Roditelji teže da svoju djecu usmjere ka državnim preduzećima To i nije iznenađujuće, upravo zbog sredine u kojoj su naši roditelji odrastali.  Svi vide spas u državi. Studentima država tj. javni sektor postaje primarni cilj. Najčešći izgovor je „siguran“ posao.
Svi žele direktorsku fotelju. Zbog nemogućnosti da svi sjednu u nju, mladi ljudi se zadovoljavaju bilo kakvim državnim poslovoma.

U Crnoj Gori svima je poznata situacija. Višak radnika u javnom sektoru je jedan od najvećih problema. Broj radnika se mora smanjiti. Postavlja se pitanje – kada? Nadam se prije nego što bankrotiramo. Glavnu ulogu igraju izbori, pa je računica jasna

otkaz = glas manje (ili više glasova manje)

Ukoliko zaposlenik ide na posao, ne radeći ništa, jedina korist koju država ima od njega je PDV koji plaća kada kupuje kafu – pod uslovom da on kupije kafu. Ali država je posebna tema. Šta to gubi zaposleni kao individua?

Gubi svoje vrijeme. Vrijeme je najznačajniji i neobnovljiv resurs. Kada se diplomac dohvati „sigurnog“ posla, tu se uglavnom stopira njegova edukacija. Sredstva koja se koriste za dalji napredak su – dnevne novine.  U takvim okolnostima, nema potrebe da napredovanjem, jer to je prije svega „siguran posao“. A napredovanje u javnom sektoru je zaista rijetkost, slabije dolaze do izražaja sposobni ljudi. Međutim, većina ostvari svoj životni san koji glasi „siguran posao“ i nemaju potrebe da napredovanjem.

U javnom sektoru ne možete edukativno napredovati. Rijetkost je kada zaposleni odu na neki seminar, ili kurs stranog jezika. Svoju platu zaposleni uglavnom troše na osnovne životne potrebe.  Nema usavršavanja. Vaše stečeno znanje stoji, ili  već počinje da se gubi.

U tim okolnostima javlja se dosada. Po mom mišljenju dosada je razarač svega pozitivnog. Zbog dosade, ljudi previše razmišljaju. Ali razmišljaju o apsurdnim temama. Uglavnom je to zavirivanje u tuđe dvorište. Ljudi u tim okolnostima upadaju u sve dublju „crnu rupu“  a vrijeme prolazi.

Država ne može da izdrži toliki finansijski pritisak javnog sektora. Našom državom će tada vjerovatno upravljati MMF ili neka druga finansijska organizacija. Njih baš izbori ne zanimaju, već ih zanima vraćanje duga – sa kamatom. I onda, nakon 20 godina radnog staža – otkaz.

Tek se tada čovjek zapita – za šta je sposoban? Postoji veliki broj razloga zašto takvi ljudi nisu konkurentni na tržištu radne snage.Proizvod dugogodišnjeg ispijanja kafe  je čovjek koji nije sposoban za naredni posao, za egzistenciju, za život. Za tog čovjeka  najveći krivac je – država.

Ali nije kriva država.

Potreban je jedan mali pogled unazad da bi čovjek shvatio – samo je on krivac!

Ili uspravan pogled unaprijed koji govori – od mene sve savisi!